KRALJ PETAR SVAČIĆ

Petar Svačić bio je posljednji hrvatski kralj narodne krvi. Izabran je za kralja 1093. godine kao vođa otpora Mađarima na teritoriju Hrvatske. U proljeće 1097. godine došlo je do bitke na planini Gvozd gdje su se sukobile hrvatska vojska na čelu s kraljem Petrom Svačićem i ugarska vojska pod vodstvom Kolomana Arpadovića. Bitka je završila porazom Hrvata, a kralj Petar izgubio je život na bojištu.

Petar Svačić duboko je urezan u pamćenje hrvatskog naroda, a u spomen njegove žrtve planina dotada nazivana Gvozd, dobiva ime Petrov gvozd, odnosno Petrova gora.

Poruka kralja Petra glasi:

„Ovom narodu treba sloga ako ne želi nestati!

Pomoći nam nema nego u nama samima.„

“Ne, ja nisam sam. Pokraj mene stoje

Ljudevit, Braslav, Mojslav, Tomislav.

Iz zemlje niču, iz pare krvave.

Svi gledaju me. Znam čega se boje.

Posljednji vladar mora da se sruši

S krunom na glavi, s ponosom u duši!”

Stihovi iz pjesme: Spomenik hrvatskog kralja Petra Svačića

Iz pera Vladimira Nazora

PETAR SVAČIĆ U UMJETNOSTI

Sjećanje na posljednjeg hrvatskog kralja u hrvatskom narodu stoljećima ne blijedi. On postaje inspiracija mnogim umjetnicima – piscima: Augustu Šenoi, Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom, Anti Tresiću-Pavičiću, Vladimiru Nazoru, Zlatku Tomičiću i mnogim drugima. Nadahnuće je i slikarima, gdje ističemo Otona Ivekovića (djelo Smrt Petra Svačića) i Josipa Međimurca (djelo Pogibija Petra Svačića). Njima se pridružio i akademski kipar Kažimir Hraste koji je izradio brončanu skulpturu visoku 2,7 metara. Povodom 900. obljetnice Petrove smrti skulptura je postavljena uz rijeku Krku, na vidikovcu Kamičak – Visovac, na području gdje je, prema predaji, bio Svačićev rodni kraj.